hail mortals
18.05.2006., četvrtak
|
e pa meni je stvarno stvarno...... dosta mi je. umorna sam. ne znam što hoću. hitno mi treba reorganizacija sistema. ne sviđa mi se gdje se krećem. ne želim provoditi dane cugajući na suncu, kolko god to ugodno bilo. hoću nešto.... stvarno. da baš tako, stvarno. da nešto radim i na kraju dana sam zadovoljna time što sam napravila. hoću konkretne stvari. hoću dovesti samu sebe u red. a ne znam otkud početi.... mislim, nie da nešto ne valja, sve je super. ali mi fali.... kreativno pražnjenje. treba mi da budem ponosna na sebe, osim iz očitih razloga. mislim da ću krenuti od današnjeg ručka. idem izvući sve one debele kuharice i napraviti nešto. a onda.... onda idem crtati. pisati. učiti. nešto. i onda ću se naći s dwagim. i doću ću doma u pristojno vrijeme. i sutra ću..... ponoviti istu stvar. ali ću dodati još nešto. fitness. ili trčanje. ili nešto takvo. i naravno, onda će mi vikend pokvariti cijeli koncept. ali možda i neće. možda uspijem odbiti ići van. ne, čekaj, već sam se dogovorila za subotu. e onda neću piti. hm.... dobro, ako to uspijem to je onda dobro. jer onda mogu u nedjelju nešto raditi osim dangubljenja. bitno da se ima plan  |
15.04.2006., subota
|
pogled koji grize..... danas tako izgledam... |
so.... nisam mogla gledati Pasiju, pa je sva sreća da me frend nazvao da izađem ispred kuće. on je trenutačno u vojsci u Puli i došao je za weekend kući. uglavnom......ta vojska, ti muški, to je pre pre pre prestrašno.  imaju jednog Roma u vodu i maltletiraju ga cijelo vrijeme. nije da ga tuku ili fizički zlostavljaju, nego su baš baš odvratni. onaj tip ljudi ''mi Hrvati''. ma fuj. rečenica: on nije čovjek, on je cigan. horrorrshow.  |
11.04.2006., utorak
|
i tako.... u nedjelju je Uskrs.... tako brzo. a kao da je jučer Božić bio. Božić obožavam. meni je sve to tako lijepo, svi se vole, svi nešto poklanjaju, atmosfera je fenomenalna.... a Uskrs... znamda bi trebao biti veći blagdan, ali ne znam.... fora mi je to što se cijela moja obitelj okupi i svi smo skupa, ali nekako... znaš ono kad imaš ''Božićni duh''? postoji li Uskršnji duh? i kakav je to duh? ne znam, ne znam.... uglavnom, veselim se i tome, samo moram prokužit još to s tim duhom  |
06.04.2006., četvrtak
|
i počinje još jedan vikend. da, znam, četvrtak je al nemam fax do ponedjeljka pa mi je weekend započeo. i već mi je dosadno. mislim, učim ja i to, ali ne da mi se organski. kad malo bolje razmislim, četvrtak je tako loš dan za učenje. ne znam zašto. jednostavno ne mogu učit četvrtkom. mislila sam napisat nešto pametno. ali četvrtak je. jednostavno mi ništa pametno nije u glavi. u biti, jednostavno ne bih ništa radila cijeli dan. ali hoću. četvrtak je i počinje human rights fest. i idem gledat filmiće. možda se malo ljubit u mraku ako budu dosadni. baš dobar način kako provesti četvrtak! |
03.04.2006., ponedjeljak
i tako... nisam spavala nič sinoć....pretpostavljam da ima to veze s ispitom danas. mislim, nije da me trema ali nije i da nije. sad bih trebala još kao ponovit, a ne da mi se više gledat u to. dosta mi je!!!!  |
31.03.2006., petak
|
a joj.... bilo dijete vani sinoć. a danas mi je tako loše. i na kraju nisam išla poslušat Azru. ionako sam ih slušala pred...2-3 tjedna. ma nije to sad bitno. bitno je da sam onako lijepo pijana, a uvjerena da sam skulirana, nazvala dragog i pričala sve i svašta. al nije to bilo ništa strašno, ne? ne kužim zašto je tako poludio. i ja nisam normalna, zvat ga u 1 ujutro (a bio budan, kod frenda) i rješavat neke stvari... mislim svašta. nisam ja ništa rješavala niti čak pokušavala. ja sam mu samo rekla da ga volim i da me bole ta udaljavanja. i to je ful normalno, ful ok. nemam pojma, valjda je i on bio pijan. hehe, kakav je to paradoks, znala sam misliti ponekad da smo si nas dvoje dobri samo kad smo pijani. izgleda da se to promijenilo. uglavnom... šta mi nije mogao reć da, draga, dobro, draga, laku noć, draga, čujemo se sutra. mislim zaista. fakat je samo to trebao reći i ništa više. ali ne.... ćemo se malo svađat. ma ko ga jebe kad može biti tako glup. |
29.03.2006., srijeda
neki dan ja na faksu, za divno čudo, i kavica između predavanja, dvije frendice i moja malenkost i čak ni ne znam kako smo počele o tome, al baš smo se divno zabavile prepričavajući prekide. i tako sam se sjetila svih onih famoznih izjava tipa ''nisi ti, ja sam'' ili ''možemo ostat prijatelji'' ili ''ma ja te u biti volim, al sjeban sam sad''. kako mi je to špica.  ova ''možemo ostat prijatelji''. pa ja poludim kad to čujemo. najrađe bih mu zašiljila pepeljaru u glavu. kakvi crni prijatelji, jesi ti normalan. zakonić. kao dobri smo si pa ono, ne bih te htio izgubiti.... ma ĆAO! ako sam ti tako super da me želiš viđati sto puta tjedno zašto smo samo frendovi. i kakvi to frendovi, molim te lijepo. pa ćemo, šta, svako toliko malo lomit da se sjetimo starih dana? ili što ako je netko nekoga tu povrijedio? pa da te još gledam ako ne moram. ma naravno.  ''sjeban sam'' mi je isto prva liga. baš dobro da si shvatio. jer sam ja blesava pa to nisam skužila. al ti očito jesi, kad ti je toliko trebalo. i što sad s tim? ćeš poduzet nešto ili ćeš zaključit da je u biti tebi super što si sjeban jer imaš izliku za sve živo? zakon. ma, presmiješne su te forice sve u svemu. ozbiljno, ne znaš da li da se smiješ kad ih čuješ ili da plačeš.... |
